Urednički članak objavljen u The BMJ-u razmatra kardiološku sigurnost antidepresiva u kontekstu nove analize randomiziranih kliničkih istraživanja. U središtu je pitanje koliko se pojedini antidepresivi razlikuju prema učinku na korigirani QT interval (QTc) i što ti nalazi znače za kliničku praksu.

Analiza je obuhvatila individualne podatke 8.679 ispitanika iz 35 randomiziranih istraživanja te deset antidepresiva. U usporedbi s placebom, escitalopram je bio povezan s prosječnim produljenjem QTc za 8,7 ms, a amitriptilin za 5,3 ms. Učinak lijekova pritom je varirao ovisno o obilježjima bolesnika, uključujući početni QTc, dob, spol, indeks tjelesne mase, koncentraciju kalija i bubrežnu funkciju.

Važno je razlikovati promjenu elektrokardiografskog pokazatelja od kliničkog ishoda. U zasebnoj analizi 139 randomiziranih istraživanja s 52.398 ispitanika nije pronađen dokaz da je liječenje antidepresivima, u usporedbi s placebom, povezano s povećanjem ranih velikih kardiovaskularnih događaja ili iznenadne smrti koja nije povezana sa suicidom.

Za obiteljsku medicinu ovi nalazi podupiru individualizirani odabir terapije. Procjena kardiovaskularnog rizika, komorbiditeta, drugih lijekova i čimbenika koji pogoduju produljenju QTc intervala važnija je od promatranja antidepresiva kao jedinstvene skupine.

Cijelu studiju pronađite na poveznici: https://www.bmj.com/content/394/bmj-2026-100828