Rezistentna hipertenzija čest je izazov u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Definira se kao krvni tlak iznad ciljne vrijednosti unatoč primjeni maksimalnih ili optimalnih doza triju antihipertenziva, pri čemu jedan od njih treba biti diuretik. No prije nego što se takva dijagnoza postavi, potrebno je sustavno procijeniti razloge zbog kojih se tlak može činiti rezistentnim.

Pregledni članak objavljen u American Family Physician naglašava važnost pravilne tehnike mjerenja krvnog tlaka u ordinaciji te potvrde nalaza kućnim mjerenjem. U procjeni treba uzeti u obzir i adherenciju na terapiju, hipertenziju bijele kute, komorbiditete, sekundarnu hipertenziju, socijalne čimbenike i moguću suboptimalnu terapiju.

U liječenju se preporučuje individualiziran pristup koji uključuje promjene životnih navika, prilagodbu terapije i zajedničko donošenje odluka s pacijentom. Početna trojna terapija trebala bi uključivati dihidropiridinski blokator kalcijevih kanala, ACE inhibitor ili blokator angiotenzinskih receptora te tiazidski diuretik. Kod potvrđene rezistentne hipertenzije, mineralokortikoidni receptor antagonist navodi se kao preferirana četvrta terapijska opcija.

Članak podsjeća da liječenje rezistentne hipertenzije ne počinje samo novim lijekom, nego dobrim pitanjem: zašto tlak još nije pod kontrolom?

Cijeli članak dostupan je putem poveznice: https://www.aafp.org/afp/2026/0100/resistant-hypertension-adults