Liječenje šećerne bolesti ne obuhvaća samo regulaciju glukoze u krvi. Svakodnevno praćenje glikemije, primjena terapije, planiranje prehrane i zabrinutost zbog mogućih komplikacija mogu predstavljati znatno emocionalno opterećenje.

Europsko udruženje za proučavanje dijabetesa (EASD) objavilo je u časopisu Diabetologia nove kliničke smjernice za prepoznavanje i ublažavanje emocionalnog opterećenja povezanog sa šećernom bolešću (diabetes distress) u odraslih osoba sa šećernom bolešću tipa 1 i tipa 2.

Riječ je o emocionalnim poteškoćama koje proizlaze iz svakodnevnog života s kroničnom bolešću, uključujući zabrinutost, frustraciju, strah i osjećaj iscrpljenosti. Takvo opterećenje nije isto što i depresija, iako se ta stanja mogu istodobno pojaviti.

Prema podacima navedenima u smjernicama, metaanaliza koja je obuhvatila gotovo 37.000 osoba sa šećernom bolešću tipa 2 pokazala je da približno 36 % bolesnika doživljava izraženije emocionalno opterećenje povezano s bolešću. Ono može otežati pridržavanje terapije, svakodnevnu brigu o zdravlju i postizanje odgovarajuće regulacije glikemije.

Nove smjernice preporučuju redovite razgovore o emocionalnoj dobrobiti, primjenu validiranih upitnika kada je to potrebno te individualizirani pristup liječenju. Posebno se ističe važnost psihološke podrške i edukacije, dok osobama sa šećernom bolešću tipa 1 mogu pomoći i sustavi kontinuiranog praćenja glukoze te automatizirane primjene inzulina.

Za kardiološku praksu ove su preporuke važne jer je šećerna bolest jedan od ključnih čimbenika kardiovaskularnog rizika. Uspješno dugoročno liječenje zahtijeva pristup koji uz metaboličke pokazatelje uvažava i emocionalne potrebe bolesnika.

Više o članku pronađite na poveznici: https://link.springer.com/article/10.1007/s00125-026-06840-0