Hiperkalemija se definira kao koncentracija kalija u serumu viša od 5,0 mmol/L, a lijekovi predstavljaju jedan od najčešćih uzroka njezina razvoja u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Rizik je posebno izražen u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti, šećernom bolešću, starijoj životnoj dobi te pri istodobnoj primjeni više lijekova koji utječu na homeostazu kalija.

Među lijekovima koji najčešće uzrokuju hiperkalemiju nalaze se spironolakton, amilorid, ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora (ARB), nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-i) te beta-blokatori. Hiperkalemiju mogu potaknuti i heparin, trimetoprim te pripravci koji sadrže kalij.

Prije uvođenja ili povećanja doze ovih lijekova preporučuje se procijeniti bubrežnu funkciju i odrediti početnu vrijednost serumskog kalija. Nakon započinjanja terapije potrebno je planirati kontrolne laboratorijske nalaze, osobito kod bolesnika s povećanim rizikom. Ako se razvije hiperkalemija, važno je procijeniti može li uzrok biti lijek te prema kliničkoj procjeni prilagoditi terapiju i ponoviti laboratorijsku obradu.

Sustavno praćenje bolesnika i pravodobno prepoznavanje lijekova koji povećavaju koncentraciju kalija mogu značajno smanjiti rizik od ozbiljnih komplikacija, uključujući potencijalno životno ugrožavajuće srčane aritmije.

Cijelo istraživanje pronađite na poveznici: https://primarycarenotebook.com/pages/diabetes-and-endocrinology/drug-induced-hyperkalaemia