Infektivni endokarditis: kada ga posumnjati i kako započeti obradu?
Infektivni endokarditis nastaje kada oštećenje endotela srca stvori podlogu za infekciju. Bakterije ili gljive iz krvi mogu se tada vezati za tromb, kolonizirati ga i formirati vegetacije. Prema preglednom članku objavljenom u American Family Physician, najčešći bakterijski uzročnici uključuju Staphylococcus aureus, vrste roda Streptococcus i Enterococcus, koji zajedno čine više od 80 posto identificiranih bakterijskih patogena u slučajevima infektivnog endokarditisa.
Na endokarditis treba pomisliti kod svakog bolesnika s vrućicom ili sepsom nepoznatog podrijetla. Vrućica je najčešća prezentacija akutnog endokarditisa, dok je u subakutnim oblicima rjeđa. Novi ili pogoršani srčani šum također je važan klinički znak. Početna obrada uključuje uzimanje hemokultura i ehokardiografiju, a za potvrdu dijagnoze preporučuje se primjena Duke kriterija iz 2023. godine.
Liječenje se temelji na empirijskoj intravenskoj antimikrobnoj terapiji, kontroli izvora infekcije i konzultaciji multidisciplinarnog tima. Bolesnike je potrebno pratiti zbog mogućih komplikacija i indikacija za kirurško liječenje. Osobe koje su već imale endokarditis mogu imati korist od antibiotske profilakse prije određenih zahvata, uz savjetovanje o važnosti oralne i kožne higijene radi smanjenja rizika.
Cijeli članak dostupan je na poveznici: https://www.aafp.org/afp/2026/0200/infective-endocarditis
Još novosti
Prikaži sveCelijakija izvan tipične kliničke slike
Celijakija je globalno prisutna autoimuna bolest, no dio oboljelih i dalje ostaje neprepoznat.
Antimikotici u liječenju seboroičnog dermatitisa pod povećalom
Seboroični dermatitis jedna je od najčešćih upalnih dermatoza, s procijenjenom globalnom prevalencijom od oko 5 %.
Nova istraživanja ispituju ulogu GLP-1 agonista kod hidradenitis suppurative
Hidradenitis suppurativa (HS) kronična je upalna bolest kože koja nije ograničena samo na kožne promjene.
Atogepant donosi novu mogućnost u prevenciji migrene
Migrena može znatno narušiti kvalitetu života, a odabir učinkovite i dobro podnošljive preventivne terapije i dalje je važan dio skrbi za bolesnike.