Tjelesna aktivnost sve se češće promatra kao važan dio nefarmakološkog liječenja sindroma iritabilnog crijeva (IBS), no pitanje koliko je snažna povezanost između kretanja i ublažavanja simptoma i dalje je predmet istraživanja.

Nedavni pregled dostupnih dokaza ističe da redovita umjerena tjelesna aktivnost može pridonijeti smanjenju težine simptoma IBS-a, uključujući bol u trbuhu, nadutost i poremećaje pražnjenja crijeva. Mehanizmi kojima tjelesna aktivnost djeluje vjerojatno uključuju povoljan učinak na motilitet crijeva, os crijevo–mozak, autonomni živčani sustav te psihološko zdravlje.

Najviše podataka dostupno je za umjereno intenzivne aerobne aktivnosti poput brzog hodanja, vožnje bicikla ili plivanja. Dosadašnje studije pokazuju da je tjelesna aktivnost sigurna za većinu bolesnika te može predstavljati vrijedan dodatak standardnim terapijskim mjerama, osobito uz prehrambene intervencije i edukaciju bolesnika. Međutim, kvaliteta dostupnih dokaza još uvijek je umjerena do niska zbog heterogenosti studija i različitih programa vježbanja, pa su potrebna dodatna randomizirana istraživanja.

Za liječnike obiteljske medicine ovi rezultati predstavljaju još jednu potvrdu da savjetovanje o redovitoj tjelesnoj aktivnosti može biti dio cjelovitog pristupa liječenju bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva. Individualizirani plan aktivnosti, prilagođen mogućnostima i simptomima bolesnika, može doprinijeti boljoj kontroli bolesti i poboljšanju svakodnevnog funkcioniranja.

Cijeli članak možete pronaći na poveznici: https://www.medscape.com/viewarticle/ibs-and-physical-activity-whats-link-2026a1000jqz